Tijekom svog mini-rezidencijalnog boravka u Karlovcu u okviru programa Nova kultura _ Hibridni grad .023, međimurska umjetnica Kristina Pongrac sudjelovala je u i provela nekoliko javnih događanja: prvog dana vodila je foto-šetnju uz rijeku Kupu, održala je predavanje Zaštita prirode i rad s prirodom kroz kulturu i umjetnost i radionicu izrade ekološke boje od brašna. Gostovanje je zatvoreno izradom instalacije Usamljena opasnost.
Kristina Pongrac: “Karlovac, s obzirom na specifičan smještaj na 4 rijeke, često se susreće s poplavama, a tu sam činjenicu potvrdila i tijekom šetnje za vrijeme trajanja umjetničke rezidencije u Karlovcu.
Foto šetnja između četiri mosta preko rijeke Kupe dala je uvid u infrastrukturu obrane od poplava, povijesne tragove prethodnih plovidbi, a posebno se istaknuo pješački prijelaz preko pruge. On se nalazi na južnom kraju željezničkog mosta koji stepenicama izvire iz tzv. pothodnika cestovnog mosta te prelazi direktno preko željezničke pruge, a gdje je signalizacija približavanja vlakova izostavljena. Na tom opasnom prijelazu gotovo svake godine pogine barem jedna osoba, što je netom prije početka rezidencije, rijeka Kupa gotovo proročanski naznačila u svibnju sa svojim vodostajem od preko +9 metara koji je dosegnuo polovicu spomenutih stepenica. Kao što je nekada izgradnja željeznice utjecala na prekid života na rijeci Kupi, tako i danas nastavlja oduzimati ljudske živote.
Instalacijom “Usamljena opasnost” nastoji se upozoriti na tu aktivnu opasnost u prometu te istodobno dati omaž nekadašnjem životu na rijeci Kupi, putem komunikacije pomorskim oznakama. Naziv “Usamljena opasnost” preuzet je od službenog naziva crveno-crne oznake opasnosti u vodi. Simbolično aplicirana horizontalnim prugama i crnim balonima na stepenicama prijelaza, instalacija govori o rijeci čije su osnovne karakteristike i snaga ignorirane te o životu koji je prekinut prometom modernog doba.
Korištena boja izrađena je prema prilagođenoj recepturi za izradu tzv. Švedske boje, sačinjene od brašna, domaćeg mlijeka, vode iz rijeke Kupe i pigmenta. Korištenje brašna podsjetilo je na nekad glavnu robu koja se prevozila rijekom. Instalacija se završila performansom pranja alata i izlijevanja preostale ekološke boje u rijeku Kupu čime se naglašava njen nezaustavljiv tok, a glavnim se sastojkom boje, brašnom, prihranio riblji fond rijeke.”
…Karlovac i riječni promet u povijesti…
Tvrđavski vojni grad između Kupe i Korane izrastao je pristankom sirena u grad obrta, prometa i trgovine na četiri rijeke, proširivši se na Mrežnicu i Dobru. Lokacija grada i njegove rijeke dozvolile su mu da raste na temelju tranzitne trgovine te kasnije na industriji.
Rijeka Kupa izvire u čudesno smaragdnom vrelu u NP Risnjak, ima ukupno 296 rkm i ulijeva se u Savu kod Siska. Kupa je, zbog terena kojim protječe, rijedak primjer nizinske i planinske rijeke u Hrvatskoj. Uz pomoć žitnih lađa i drugih plovila, između Karlovca i Dalekog istoka, služila je za prijevoz robe poput drva, žita i začina iz Turske i drugih zemalja, sve do trena kad u 19.stoljeću prvi put nije stigla željeznica.
Nakon toga su tranzitna trgovina i živi sajmovi polako zamrli, a na rijeci je krenula izgradnja tvorničkih postrojenja koja su rijeku koristila za pogon i odvodnju, dok je promet robe preuzela željeznica. U povijesnom gradu Zrinskih i Frankopana postoje dvije hidroelektrane, HE Ozalj 1 i 2, koje su preuzimanjem njene energije od početka 20. stoljeća također imale utjecaj na razvoj industrije u Karlovcu. No vjerojatno najinvazivniji trenuci na rijeci desili su se tijekom ratova u 20. stoljeću kada su granatiranjem uništavani i rušeni mostovi kako bi se spriječilo kretanje neprijateljskih snaga.
Nekada je tako rijeka Kupa u gradu Karlovcu imala brojna pristaništa za utovar i istovar robe, mlinove za žito te posebne čamce za pjeskarenje, a zatim je uslijedilo korištenje u svrhu proizvodnje u kožarama, pivovari, mesnoj, metaloprerađivačkoj industriji. Danas rijeku Kupu u gradu Karlovcu građani koriste u manjoj mjeri za plovidbu manjim plovilima te rekreacijski ribolov i kupanje. Istraživanje povijesnog konteksta rijeke Kupe rezimiralo je njen značaj u gradu Karlovcu na transport plovidbom u raznim oblicima što je rezultiralo i odabirom plovne signalizacije kao osnovnog vizualnog jezika ove umjetničke instalacije.